Prezbiopija

Kada pređemo određene godine, često primetimo da nam postaje teže da vidimo predmete koji su blizu, dok na daljinu i dalje vidimo bez problema.

Ovo stanje se naziva prezbiopija ili staračka dalekovidost i predstavlja prirodni deo procesa starenja.

Da bi se dobro videlo iz blizine, cilijarni mišić vrši kontrakciju sočiva i ovaj proces se naziva akomodacija. Sa godinama, sočivo postaje sve rigidnije, tako da oko 45. godine nije više u stanju da se dovoljno akomodira kako bismo dobro videli na blizinu.

Za razliku od dalekovidosti (hiperopije ili hipermetropije)  koja nije uzrokovana godinama, do prezbiopije dolazi kada sočivo izgubi svoju fleksibilnost, dok se hiperopija javlja kada je očna jabučica kraća nego što bi trebalo da bude ili rožnjača prelama slabije svetlost nego kod normalnog oka, pa se svetlosni zraci koji u oko ulaze ne fokusiraju u tački jasnog vida na mrežnjači, već iza nje.

Najčešći simptomi prezbiopije su potreba da knjigu držimo dosta udaljenu od očiju da bismo mogli da vidimo slova, zamagljen vid kada nam je štivo za čitanje na normalnoj udaljenosti od očiju, kao i glavobolje ili zamor od rada na blizinu.


Korekcija prezbiopije


Ne postoji način da se zaustavi ili promijeni normalan proces starenja koji uzrokuje prezbiopiju. Ipak, ona se može korigovati na sledeće načine:

  • Naočarima (stakla sa ,,plus“ diotrijom)
  • Kontaktnim sočivima
  • Laserskim putem kod prezbiopije do + 6.00D
  • Ugradnjom specijalnog veštačkog sočiva u oko, koje se pridodaje prirodnom sočivu (preko +6.00D)
  • Ugradnjom specijalnog veštačkog sočiva u oko, koje se postavlja na mesto prirodnog sočiva